2. Solunjanima
Druga poslanica Solunjanima Pavlovo je pismo istoj zajednici u Solunu. Hrabri ih u progonstvu i ispravlja zabunu da je Gospodinov dan već došao: prije njega mora doći otpad od Boga i mora se otkriti Čovjek Grijeha. Na kraju opominje one koji ne žele raditi.
- Poslanice
- 3 poglavlja
- Kratica: 2 Sol
Na vremenskoj crti
- Rođenje i djetinjstvo
- Isusovo djelovanje
- Posljednji tjedan i uskrsnuće
- Prva zajednica
Drugo pismo istoj zajednici u Solunu (2 Sol 1,1).
Odaberi poglavlje
Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).
Uvod u knjigu
Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.
Druga poslanica Solunjanima pisana je istoj zajednici ubrzo nakon prve. Progonstva nisu prestala, pa ih Pavao hrabri da ustraju i podsjeća ih da će Bog učiniti što je pravedno: onima koji im stvaraju nevolje uzvratit će, a njima će dati odmor (2 Sol 1,4-7).
Glavni razlog pisma je zbrka oko dana Gospodnjeg. Netko je zajednicu uplašio da je taj dan već došao. Pavao ih smiruje: prije toga mora doći otpad od Boga i mora se otkriti čovjek koji se uzdiže nad svime što se naziva Bogom (2 Sol 2,1-4). Ne crta im raspored događaja, nego kaže da stoje čvrsto i pridržavaju se učenja koje su primili (2 Sol 2,15).
U zajednici su neki prestali raditi i živjeli neuredno, možda zato što su očekivali skori kraj. Pavao je jasan: „Tko ne želi raditi, ne treba ni jesti” (2 Sol 3,10). Podsjeća ih da je i sam danonoćno naporno radio, da im da primjer koji će slijediti (2 Sol 3,7-9). Isus (hebrejski Ješua) Krist u ovom pismu je Gospodin čiji se dolazak čeka mirno i s poslom u rukama.