Jakovljeva

Jakovljeva poslanica je pismo Jakova „Božjim ljudima rasijanima po svijetu” (Jak 1,1). Uči da je vjera bez djela mrtva, da treba paziti na jezik i ne praviti razliku između bogatih i siromašnih. Govori o savršenom zakonu koji donosi slobodu i, navodeći zapovijedi iz Tore, poziva da se po njemu živi i govori.

  • Poslanice
  • 5 poglavlja
  • Kratica: Jak

Na vremenskoj crti

  1. Rođenje i djetinjstvo
  2. Isusovo djelovanje
  3. Posljednji tjedan i uskrsnuće
  4. Prva zajednica

Pisano „Božjim ljudima rasijanima po svijetu”, doslovno dvanaest plemena (Jak 1,1).

Počni čitati: Jakovljeva 1

Odaberi poglavlje

Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).

  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5

Uvod u knjigu

Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.

Jakovljeva poslanica počinje pozdravom „Svim Božjim ljudima rasijanima po svijetu”, doslovno dvanaest plemena (Jak 1,1). Pisac se predstavlja samo kao Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista. Tradicija ga povezuje s Jakovom kojeg Marko navodi među braćom Isusa (hebrejski Ješua) iz Nazareta (Mk 6,3). Bio je poznat kao pravednik, a židovski povjesničar Josip Flavije bilježi da je ubijen u Jeruzalemu.

Od svih knjiga Novog zavjeta Jakov je najbliži Tori i Mudrim izrekama. Ne piše raspravu, nego kratke i oštre savjete. Traži da činimo ono što nas uči Božja riječ, a ne da je samo slušamo (Jak 1,22), a Zakon naziva savršenim zakonom koji donosi slobodu (Jak 1,25). Zapovijed „Voli svoga bližnjega kao samoga sebe” naziva kraljevskim zakonom (Jak 2,8; Lev 19,18) i upozorava da je onaj tko se drži cijelog Zakona, a prekrši samo jednu zapovijed, kriv za sve (Jak 2,10).

Najpoznatija je njegova misao o vjeri i djelima: vjera bez djela je mrtva (Jak 2,17). Za primjer uzima Abrahama, koji je povjerovao Bogu, a njegova je vjera surađivala s djelima kad je ponudio Izaka da bude žrtvovan (Jak 2,21-23; Post 15,6; 22,9-12), i Rahabu, koja je primila uhode (Jak 2,25; Jš 2). Djela ovdje nisu način da se zaradi Božja naklonost, nego plod vjere: tko vjeruje Bogu, čini ono što On kaže.

Jakov piše i o jeziku, koji je kao mala vatra koja može zapaliti golemu šumu (Jak 3,5-6), o pristranosti prema bogatima (Jak 2,1-4) i o radnicima kojima nije isplaćena plaća (Jak 5,4; Pnz 24,14-15). Za strpljivost navodi Joba (Jak 5,11), a za molitvu Iliju, koji je molio da ne bude kiše (Jak 5,17-18; 1 Kr 17,1).

Pregled knjige

I. Kušnje i Riječ

II. Vjera koja se vidi

III. Jezik i mudrost

IV. Bogatstvo, strpljivost i molitva

Vidiš grešku? Javi nam na svjetlonadpismom@gmail.com.