Rimljanima
Poslanica Rimljanima Pavlovo je pismo zajednici u Rimu, koju još nije bio posjetio. Pavao piše o grijehu svih ljudi, o opravdanju po vjeri, o Izraelu i narodima i o životu koji iz toga slijedi. Najavljuje i svoj dolazak u Rim na putu u Španjolsku.
- Poslanice
- 16 poglavlja
- Kratica: Rim
Na vremenskoj crti
- Rođenje i djetinjstvo
- Isusovo djelovanje
- Posljednji tjedan i uskrsnuće
- Prva zajednica
Pavao piše zajednici u Rimu, koju još nije posjetio (Rim 1,13).
Odaberi poglavlje
Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).
Uvod u knjigu
Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.
Poslanica Rimljanima najdulje je Pavlovo pismo. Pisao ju je zajednici u Rimu, koju još nije posjetio, a u kojoj su bili i Židovi i ljudi iz drugih naroda (Rim 1,13; 15,22-24). Pavao im najavljuje dolazak na putu prema Španjolskoj, ali prije toga nosi novčani prilog siromašnim vjernicima u Jeruzalemu (Rim 15,24-26).
Pismo počinje rečenicom da su Božju Radosnu vijest već prije objavljivali proroci u Svetom pismu (Rim 1,1-2). Pavao cijelo pismo gradi na Tanahu. Govori o Abrahamu, kojemu je Bog vjeru uračunao kao pravednost (Rim 4,3; Post 15,6), o Davidu (Rim 4,6-8; Ps 32,1-2) i o Habakuku: „Pravednik će živjeti po vjeri” (Rim 1,17; Hab 2,4). Svi su griješili (Rim 3,23), a po Zakonu prepoznajemo grijeh (Rim 3,20). Pravednost je Božji dar. Pavao zatim sam postavlja pitanje poništavamo li Zakon slijedeći vjeru i odgovara: nipošto, nego utvrđujemo ono što govori Zakon (Rim 3,31).
Za Pavla je Zakon svet, a zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre (Rim 7,12). Milost nije izlika za grijeh. Na pitanje trebamo li griješiti zato što smo pod Božjom milošću, odgovara: naravno da ne (Rim 6,1-2; 6,15). Kad piše o ljubavi, navodi zapovijedi iz Deset zapovijedi i zapovijed „Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe” (Rim 13,8-10; Lev 19,18).
U poglavljima 9 do 11 Pavao piše o Izraelu. Na pitanje je li se Bog odrekao svog naroda, odgovara: nije (Rim 11,1). Ljude iz drugih naroda uspoređuje s granama divlje masline koje su nakalemljene na maslinu. Ne smiju se hvaliti pred odrezanim granama, jer ne hrane oni korijen, nego korijen hrani njih (Rim 11,17-18). Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude (Rim 11,29). Isus (hebrejski Ješua) postao je sluga Židovima da potvrdi obećanja koja je Bog dao njihovim precima (Rim 15,8).