Rimljanima

Poslanica Rimljanima Pavlovo je pismo zajednici u Rimu, koju još nije bio posjetio. Pavao piše o grijehu svih ljudi, o opravdanju po vjeri, o Izraelu i narodima i o životu koji iz toga slijedi. Najavljuje i svoj dolazak u Rim na putu u Španjolsku.

  • Poslanice
  • 16 poglavlja
  • Kratica: Rim

Na vremenskoj crti

  1. Rođenje i djetinjstvo
  2. Isusovo djelovanje
  3. Posljednji tjedan i uskrsnuće
  4. Prva zajednica

Pavao piše zajednici u Rimu, koju još nije posjetio (Rim 1,13).

Počni čitati: Rimljanima 1

Odaberi poglavlje

Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).

  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16

Uvod u knjigu

Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.

Poslanica Rimljanima najdulje je Pavlovo pismo. Pisao ju je zajednici u Rimu, koju još nije posjetio, a u kojoj su bili i Židovi i ljudi iz drugih naroda (Rim 1,13; 15,22-24). Pavao im najavljuje dolazak na putu prema Španjolskoj, ali prije toga nosi novčani prilog siromašnim vjernicima u Jeruzalemu (Rim 15,24-26).

Pismo počinje rečenicom da su Božju Radosnu vijest već prije objavljivali proroci u Svetom pismu (Rim 1,1-2). Pavao cijelo pismo gradi na Tanahu. Govori o Abrahamu, kojemu je Bog vjeru uračunao kao pravednost (Rim 4,3; Post 15,6), o Davidu (Rim 4,6-8; Ps 32,1-2) i o Habakuku: „Pravednik će živjeti po vjeri” (Rim 1,17; Hab 2,4). Svi su griješili (Rim 3,23), a po Zakonu prepoznajemo grijeh (Rim 3,20). Pravednost je Božji dar. Pavao zatim sam postavlja pitanje poništavamo li Zakon slijedeći vjeru i odgovara: nipošto, nego utvrđujemo ono što govori Zakon (Rim 3,31).

Za Pavla je Zakon svet, a zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre (Rim 7,12). Milost nije izlika za grijeh. Na pitanje trebamo li griješiti zato što smo pod Božjom milošću, odgovara: naravno da ne (Rim 6,1-2; 6,15). Kad piše o ljubavi, navodi zapovijedi iz Deset zapovijedi i zapovijed „Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe” (Rim 13,8-10; Lev 19,18).

U poglavljima 9 do 11 Pavao piše o Izraelu. Na pitanje je li se Bog odrekao svog naroda, odgovara: nije (Rim 11,1). Ljude iz drugih naroda uspoređuje s granama divlje masline koje su nakalemljene na maslinu. Ne smiju se hvaliti pred odrezanim granama, jer ne hrane oni korijen, nego korijen hrani njih (Rim 11,17-18). Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude (Rim 11,29). Isus (hebrejski Ješua) postao je sluga Židovima da potvrdi obećanja koja je Bog dao njihovim precima (Rim 15,8).

Pregled knjige

I. Uvod i potreba za pravednošću

II. Pravednost kao dar

III. Novi život

IV. Bog i Izrael

V. Kako živjeti

Vidiš grešku? Javi nam na svjetlonadpismom@gmail.com.