Suci שופטים

Suci opisuju život Izraela u zemlji od Jošuine smrti do vremena prije kraljeva. Ponavlja se isti krug: narod napušta Gospodina, dolazi tlačitelj, narod vapi, a Bog podiže suca koji ga izbavlja. Među sucima su Debora, Gideon, Jeftah i Samson.

  • Raniji proroci
  • Šoftim
  • 21 poglavlje
  • Kratica: Suci

Na vremenskoj crti

  1. Jošua
  2. Suci
  3. 1 Sam
  4. 2 Sam
  5. 1 Kr
  6. 2 Kr

Suci obuhvaćaju oko 300 godina (Suci 11,26), od Jošuine smrti do Samuelova vremena. Otvori vremensku crtu →

Počni čitati: Suci 1

Odaberi poglavlje

Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).

  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21

Uvod u knjigu

Šoftim · שופטים

Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.

Hebrejski naziv Šoftim znači „suci”, ali to nisu suci u sudnici. To su vođe koje Bog podiže da izbave narod: Otniel, Ehud, Debora, Gideon, Jeftah, Samson i drugi.

Osvajanje koje je s Jošuom tako dobro počelo nikad nije dovršeno. Knjiga počinje popisom plemena koja nisu istjerala stanovnike zemlje kako je Bog zapovjedio (Suci 1,21-36). S vremenom su upravo ti narodi i njihovi bogovi postali zamka za Izrael.

Knjiga opisuje razdoblje nakon Jošuine smrti i ponavlja isti krug (Suci 2,11-19). Iznova stoji gotovo ista rečenica: „Izraelci su činili zlo pred BOGOM” (Suci 2,11; 3,7; 3,12; 4,1; 6,1; 10,6; 13,1). Izrael napusti BOGA i štuje Baala, dođe pod vlast neprijatelja, zavapi, Bog podigne suca koji ga izbavi, nastupi mir, a nakon sučeve smrti sve kreće ispočetka. Svaki krug spušta se niže. Bog ostaje vjeran, ali grijeh uvijek ima posljedice.

Junaci ove knjige nisu uzori bez mane. Gideon traži znak za znakom, Jeftah daje nepromišljen zavjet, a Samson živi za svoje strasti. Bog ipak radi kroz njih, i upravo to je poruka: izbavljenje dolazi od Boga, ne od savršenih ljudi.

Zadnja poglavlja (Suci 17 do 21) prikazuju narod koji se raspada iznutra: idol u kući, pleme koje osvaja na svoju ruku i strašan zločin u Gibei. Četiri puta knjiga ponavlja da Izrael tada nije imao kralja (Suci 17,6; 18,1; 19,1; 21,25), a dvaput uz to stoji i ono što sažima cijelu knjigu, prvi put u Suci 17,6, a zadnji put u zadnjem stihu knjige: „svatko je činio što je mislio da je ispravno” (Suci 21,25). Ta rečenica pokazuje i da je knjiga zapisana kad je Izrael već imao kralja. Tko ju je napisao, knjiga ne kaže.

Suci su upozorenje svakom vremenu. Kad Božje mjerilo zamijeni ono što svatko sam misli da je ispravno, narod ne gubi samo vjeru, nego i samu sposobnost da živi zajedno.

Pregled knjige

I. Nedovršeno osvajanje i otpad

II. Suci Izraela

III. Narod bez kralja

Vidiš grešku? Javi nam na svjetlonadpismom@gmail.com.