Jeruzalem 701. pr. Kr.

Što se dogodilo, prema Pismu

Ezekija, kralj Jude, odbio je plaćati danak Asiriji (2 Kr 18,7). Senaherib je odgovorio vojskom. Osvojio je utvrđene gradove Jude (2 Kr 18,13), a Ezekija mu je poslao trista talenata srebra i trideset talenata zlata (2 Kr 18,14). To nije bilo dovoljno: asirski izaslanici stali su pod zidine Jeruzalema i rugali se Bogu Izraelovu (2 Kr 18,17-35).

Ezekija je otišao u Dom Gospodnji i molio (2 Kr 19,14-19), a prorok Izaija prenio mu je odgovor: kralj asirski neće ući u ovaj grad, neće u njega odapeti strijelu (2 Kr 19,32). Te noći anđeo Gospodnji udario je asirski tabor, sto osamdeset i pet tisuća ljudi, a Senaherib se vratio u Ninivu, gdje su ga kasnije ubili vlastiti sinovi (2 Kr 19,35-37).

Prije svega toga Ezekija se pripremao. Knjiga Ljetopisa bilježi dvije stvari koje ćemo susresti u kamenu: zatvorio je izvore izvan grada da Asirci ne nađu vodu (2 Ljet 32,3-4) i popravio zidove te podigao još jedan zid izvana (2 Ljet 32,5). Izaija dodaje da su se kuće rušile da bi se zid utvrdio (Iz 22,10).

Prvi svjedok: tunel koji je doveo vodu u grad

Pismo: Ezekija je zatvorio gornji izvor Gihona i doveo vodu ravno dolje, na zapadnu stranu Davidova grada (2 Ljet 32,30); vidi i 2 Kr 20,20.

Izvor Gihon jedini je stalni izvor Jeruzalema, ali leži nisko, u dolini Kidron, izvan zaštite zidina. U opsadi je to smrtna slabost. Rješenje je bio tunel isklesan kroz živu stijenu ispod Davidova grada, dug oko 533 metra, koji vodu odvodi na drugu stranu brda, u ribnjak Šiloah unutar grada. Pad od jednog do drugog kraja iznosi samo tridesetak centimetara.

Godine 1880. jedan mladić kupao se u tunelu i blizu izlaza na zidu napipao natpis. Šest redaka starohebrejskim pismom opisuje sam trenutak proboja: dvije ekipe kopale su jedna prema drugoj, s dva kraja. Kad je ostalo još tri lakta stijene, čuli su glas jedan drugoga. Udarili su „sjekira o sjekiru” i voda je potekla od izvora do ribnjaka, 1200 lakata. Godine 1890. netko ga je potajno izrezao iz zida i pritom razlomio. Osmanske vlasti, kojima je Jeruzalem tada pripadao, vratile su ulomke i prenijele ih u Istanbul, gdje su i danas u Arheološkom muzeju. Tunelom se i danas može proći, u vodi do koljena.

Drugi svjedok: Široki zid

Pismo: prebrojili su kuće u Jeruzalemu i rušili ih da utvrde zid (Iz 22,10); Ezekija je popravio porušeni zid i izvana podigao još jedan (2 Ljet 32,5). Nehemija kasnije spominje „Široki zid” kao poznato mjesto u gradu (Neh 3,8; 12,38).

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pri obnovi Židovske četvrti Starog grada, izraelski arheolog Nahman Avigad otkrio je dio gradskog zida debljine oko sedam metara, otkriven u dužini od oko 65 metara. Zid je izgrađen od neobrađenog kamena i prolazi preko temelja kuća koje su srušene da bi mu se napravilo mjesto, baš kao u Iz 22,10. Danas se vidi u otvorenoj jami u Židovskoj četvrti, a dio koji je ostao ispod ulice označen je na pločniku.

Otkriće je riješilo i staro pitanje: Jeruzalem u doba kraljeva nije bio samo uski Davidov grad, nego se proširio i na zapadno brdo. Grad je narastao, vjerojatno i zbog izbjeglica iz Samarije nakon 722. pr. Kr.

Treći svjedok: Senaheribov zapis

Pismo: 2 Kr 18,13-16; Iz 36,1; 2 Ljet 32,1.

Asirski kraljevi bilježili su svoje pohode na glinenim prizmama sa šest ili osam strana. Senaheribovi zapisi sačuvani su u tri gotovo jednake cjelovite prizme: jedna je u Britanskom muzeju (Taylorova prizma), jedna u Chicagu, jedna u Muzeju Izraela u Jeruzalemu. Napisane su desetak godina nakon pohoda.

Što Senaherib kaže o Ezekiji:

• osvojio je 46 utvrđenih gradova Jude i bezbroj sela;
• odveo je 200.150 ljudi (broj koji većina stručnjaka smatra napuhanim);
• Ezekiju je „zatvorio u Jeruzalemu, njegovu kraljevskom gradu, kao pticu u kavezu”;
• Ezekija mu je poslao 30 talenata zlata i 800 talenata srebra, dragulje, namještaj od bjelokosti, pa i svoje kćeri i glazbenike.

Usporedi s Pismom: trideset talenata zlata podudara se točno. Kod srebra Pismo kaže trista, prizma osamsto. Razlika može biti u različitim mjernim jedinicama ili u tome što je Senaherib ubrojio i ostalo blago, a može biti i obično asirsko uveličavanje. Ne treba je skrivati.

Najvažnije je ono što prizma ne kaže. Asirski zapisi redovito završavaju osvajanjem i kažnjavanjem buntovnog kralja. Ovdje toga nema: Ezekija ostaje na prijestolju, Jeruzalem ostaje neosvojen. Kralj koji se hvali svime šuti upravo o tome kako je opsada završila. Pismo tu prazninu popunjava (2 Kr 19,35-36).

Senaherib je inače dao izraditi i velike kamene reljefe o osvajanju judejskog grada Lakiša za svoju palaču u Ninivi (danas u Britanskom muzeju). Lakiš spominje i Pismo: Senaherib je bio pod Lakišem kad mu je Ezekija poslao poruku, i odande je poslao izaslanike u Jeruzalem (2 Kr 18,14.17).

Što to znači za tebe

Tri nalaza, svaki s druge strane: Ezekijini radnici pod zemljom, njegovi graditelji na zidu i neprijateljev pisar u Ninivi. Svi opisuju iste dane, a nijedan nije pisan da potvrdi Bibliju. Pismo ne treba kamen da bi bilo istinito, ali kad čitaš 2 Kr 18-19, Iz 36-37 i 2 Ljet 32, sada znaš da su tunel i zid i danas tu, i da je Senaherib sam zapisao da Jeruzalem nije uzeo.

Pročitaj priču u Pismu: 2 Kr 18-19 · Iz 36-37 · 2 Ljet 32

Gdje se danas nalazi

Izvori

• Natpis iz tunela Šiloah, prijevod W. F. Albrighta (ANET 321), Livius.org: https://www.livius.org/sources/content/anet/321-the-siloam-inscription/
• Senaheribova prizma, prijevod, Internet Ancient History Sourcebook (Fordham): https://sourcebooks.web.fordham.edu/ancient/701sennach.asp
• Siloam tunnel, Siloam inscription, Broad Wall (Jerusalem), Sennacherib's Annals, Wikipedia (engleski)