Pismo i kamen

Tir i Ezekielovo proročanstvo

Sigurnost veze: Čvrsto

Pogled odozgo na obalni grad na poluotoku koji je uskim pojasom spojen s kopnom
Tir danas. Nekadašnji otok spojen je s kopnom: na mjestu Aleksandrova nasipa pijesak se kroz stoljeća nakupio u poluotok. Foto: NASA, javno dobro, Wikimedia Commons

Ukratko. Oko 586. pr. Kr., dok je Tir bio jedan od najbogatijih gradova svijeta, prorok Ezekiel rekao je da će njegove zidine pasti, a njegovo kamenje, drvo i prah biti bačeni u more (Ez 26,12). Babilonski kralj Nabukodonosor opsjedao je grad trinaest godina, ali otok nije osvojio. Dva i pol stoljeća kasnije, 332. pr. Kr., Aleksandar Makedonski srušio je stari kopneni dio grada i njegovim kamenjem nasuo put kroz more do otoka. Taj nasip i danas spaja nekadašnji otok s kopnom.

Što kaže Pismo

Tir je bio fenički lučki grad na obali današnjeg Libanona. Njegov kralj Hiram slao je Salomonu cedrovinu za Hram (1 Kr 5,8-10). Grad se sastojao od dva dijela: naselja na kopnu i utvrđenog grada na stjenovitom otoku nedaleko od obale. Ime mu na hebrejskom glasi Cor i znači „stijena”. Ezekiel ga opisuje kao grad „koji vlada vratima mora” (Ez 27,3 SHP) i trguje s mnogim narodima (Ez 27,3).

Kad je Babilon razorio Jeruzalem, Tir se veselio: „Razorena su vrata naroda ... Sada ću se ja obogatiti” (Ez 26,2 SHP). Tada je Ezekiel izrekao riječ protiv Tira (Ez 26,1-5): Bog će na njega dovesti mnoge narode „kao što more podiže svoje valove” (Ez 26,3 SHP); oni će srušiti njegove zidine i kule, a on će postati gola stijena i mjesto gdje se suše mreže.

Proročanstvo ima dva dijela. Najprije govori o Nabukodonosoru: on će opkoliti grad i pobiti stanovnike obližnjih naselja na kopnu (Ez 26,7-11). Zatim hebrejski izvornik prelazi s „on” na „oni”: oni će oplijeniti blago, srušiti zidine, a kamenje, drvo i prah baciti u more (Ez 26,12). Neki prijevodi, među njima i SHP, te „oni” razumiju kao Babilonce. Hebrejski tekst ih ne imenuje, a 3. stih govori o „mnogim narodima” koji dolaze kao valovi.

Nabukodonosor: trinaest godina bez plijena

Prema Josipu Flaviju, koji navodi feničke kronike, Nabukodonosor je Tir opsjedao trinaest godina, otprilike od 586. do 573. pr. Kr. To je jedini izvor za trajanje opsade, a jedna babilonska glinena pločica spominje opskrbu vojske za pohod na Tir. Otok nije osvojen. Tir se na kraju pokorio i neko vrijeme bio pod babilonskom vlašću, ali grad na otoku ostao je čitav.

Zanimljivo je da to bilježi i samo Pismo. Nekoliko godina kasnije Ezekiel piše da je Nabukodonosor svoju vojsku iscrpio protiv Tira, ali od toga „nije bilo nikakve koristi” (Ez 29,18 SHP) ni njemu ni njegovoj vojsci. Prorok nije prepravio raniju riječ, nego je zapisao i ono što se nije dogodilo odmah.

Aleksandar i nasip

Godine 332. pr. Kr. Aleksandar Makedonski došao je pred Tir. Kopneni dio grada zauzeo je bez teškoća, ali stanovnici su se, kao i prije, povukli na otok. Aleksandar nije imao flotu dovoljnu za napad s mora, pa je odlučio do otoka doći suhim.

Antički povjesničar Diodor Sicilski piše da je Aleksandar „odmah srušio takozvani stari Tir” i desetke tisuća ljudi poslao da nose kamenje za nasip širok oko 60 metara. Kurcije Ruf dodaje da je kamenje dolazilo iz starog Tira, a drvo s Libanona. Ruševine kopnenog grada doslovno su bačene u more. Nakon sedam mjeseci opsade, uz pomoć brodova iz Sidona i s Cipra, grad je pao. Tisuće branitelja poginule su, a prema Arijanu oko 30.000 stanovnika prodano je u roblje.

Aleksandar nije čitao Ezekiela. Ali učinio je upravo ono što je prorok opisao dva i pol stoljeća ranije: kamenje, drvo i prah Tira završili su u moru.

Shema: kopno, otok i nasip koji ih spaja
Shematski prikaz, nije u mjerilu.

Što je pronađeno

Nasip se nije raspao. More je uz njega stoljećima nanosilo pijesak, pa je otok trajno postao poluotok. Geolozi koji su 2007. bušotinama istražili tlo ispod današnjeg grada pokazali su da su Aleksandrovi graditelji iskoristili plitku pješčanu prečku i da se tlo uz nasip poslije nastavilo nakupljati. Zato se danas, kad pogledaš Tir odozgo, odmah vidi gdje je nekad bilo more.

Ruševine Tira upisane su 1984. na UNESCO-v popis svjetske baštine, a od 2026. nalaze se i na popisu ugrožene svjetske baštine. Na lokalitetima Al-Mina i Al-Bass vide se ulice, stupovi, luk i jedan od najvećih rimskih hipodroma. Većina toga je iz rimskog i bizantskog doba: grad je, dakle, kasnije ponovno građen.

Redovi kamenih stupova i antička ulica uz obalu mora
Ruševine na lokalitetu Al-Mina uz more. Ono što se danas vidi većinom je iz rimskog i bizantskog doba, izgrađeno nakon Aleksandra. Foto: RomanDeckert, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons

Tir postoji i danas

To treba reći otvoreno. Na nekadašnjem otoku i nasipu danas stoji libanonski grad Sur, a Ezekiel je rekao: „nikad nećeš biti obnovljen” (Ez 26,14 SHP). Kako to razumjeti?

Visoki kameni slavoluk nad popločanom rimskom cestom, uz red okrnjenih stupova
Rimski ostaci na lokalitetu Al-Bass. Grad je kasnije ponovno građen, ali kao rimski provincijski grad, ne kao samostalna fenička sila. Foto: Carole Raddato, CC BY-SA 2.0, Wikimedia Commons

Prvo, ono što je razoreno nije se vratilo. Tir kao samostalna fenička sila, koju Ezekiel opisuje kao grad „koji vlada vratima mora” (Ez 27,3 SHP), nikad se više nije podigao. Stari kopneni grad razgrađen je do temelja i njegovo se točno mjesto ni danas pouzdano ne zna. Današnji Sur nije nastavak tog kraljevstva, nego drugi grad na istom mjestu, najprije grčki, pa rimski, pa sve do danas.

Drugo, Pismo samo ne tvrdi da na tom mjestu više nikad neće živjeti ljudi. Izaija unaprijed kaže da će Tir nakon sedamdeset godina zaborava opet trgovati (Iz 23,15-18), a Isus je otišao „na područje Tira i Sidona” (Mt 15,21 SHP). Ezekiel sam kaže da će Bog dovesti „mnoge narode” kao valove (Ez 26,3), dakle udarac za udarcem kroz vrijeme, a ne u jednom danu.

Ipak, ne skrivamo ni ovo: dio čitatelja Ez 26,14 razumije tako da ni na otoku nikad više ne bi smjelo biti grada, i za njih današnji Sur ostaje otvoreno pitanje. Ono što nije pitanje jest ovo: kamenje starog Tira leži u moru, ondje gdje ga je prorok vidio.

Ribarski čamci i mreže u maloj luci
Ribarska luka u Tiru. Ezekiel je rekao da će Tir postati gola stijena na kojoj ribari suše mreže (Ez 26,5). Foto: Vyacheslav Argenberg, CC BY 4.0, Wikimedia Commons

Koliko je sigurno: opsada 332. pr. Kr. i nasip od kamenja starog grada opisani su kod više antičkih povjesničara i potvrđeni geološkim istraživanjem. Trinaest godina Nabukodonosorove opsade znamo samo od Josipa Flavija. Kako točno razumjeti „nikad nećeš biti obnovljen” (Ez 26,14 SHP) stvar je tumačenja.

Oznaka: Čvrsto

Što to znači za tebe

Tir se smijao kad je Jeruzalem pao i mislio je da je na svojoj stijeni neranjiv. Bog je preko Ezekiela rekao drukčije, i to u trenutku kad mu to nitko ne bi povjerovao. Pismo pritom ne uljepšava: bilježi i da prvi napad nije uspio. Riječ se ipak ispunila, na način koji nijedan prorok ne bi mogao smisliti: tuđi kralj koji nije znao za proroka bacio je grad u more.

Pročitaj u Pismu: Ez 26 Ez 27 Ez 29,17-20 Iz 23

Gdje se danas nalazi

NalazGdje
Nekadašnji otok i Aleksandrov nasipGrad Sur (Tir), južni Libanon
Ruševine Al-Mina i Al-BassTir, UNESCO svjetska baština od 1984.

Izvori

  • Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti 17,40-46
  • Kurcije Ruf, Povijest Aleksandra Velikog 4,2-4
  • Arijan, Aleksandrova anabaza 2,15-24
  • Josip Flavije, Protiv Apiona 1,156-159
  • N. Marriner, C. Morhange, S. Meulé, „Holocene morphogenesis of Alexander the Great’s isthmus at Tyre in Lebanon”, PNAS 104 (2007)
  • UNESCO, Tyre (World Heritage List, 299)

Vidiš grešku? Javi nam na svjetlonadpismom@gmail.com.