Je li Isus ukinuo Zakon?

Mnogi su odrasli uz uvjerenje da je Isus došao ukinuti Zakon i dati nešto novo umjesto njega. Pitanje je važno, i odgovor je najbolje potražiti ondje gdje Isus sam o tome govori. A on je o tome govorio izravno, u Govoru na gori, prije nego što je počeo tumačiti ijednu pojedinu zapovijed.

Ne ukinuti, nego ispuniti

Isus kaže: ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5,17). Prvo što kaže jest ono što ne čini. Kao da zna da će ga netko upravo tako krivo shvatiti.

Neki ispuniti čitaju kao dovršiti, pa time i završiti. Ali Isus sam stavlja ispuniti nasuprot ukinuti, pa ispuniti ne može biti samo drugi naziv za ukinuti. Za mene ispuniti znači učiniti punim: pokazati puno značenje Tore i živjeti je. Oni koji proučavaju židovski način govora iz Isusova vremena ističu da su se ti izrazi govorili o tumačenju: Toru ispunjava onaj tko je drži i ispravno tumači, a ukida je onaj tko je tumači tako da se prestane držati. Ja to čitam kao dobar ključ za ovaj stih.

Isus to odmah i pokazuje. U nastavku istoga govora ne skida nijednu zapovijed, nego ih produbljuje (Mt 5,21-48). Nije dovoljno ne ubiti: tko se srdi na svoga brata, odgovarat će pred sudom (Mt 5,21-22). Nije dovoljno ne učiniti preljub: tko gleda ženu s požudom, već je s njom učinio preljub u svom srcu (Mt 5,27-28). Zapovijed ostaje, a Isus je vodi do korijena, do srca iz kojega djelo dolazi. Ni kad govori o zakletvi i o oku za oko (Mt 5,33-42), ja ne čitam da ukida Toru: oko za oko je mjera za suca (Pnz 19,18-21), a ne dopuštenje za osobnu osvetu, koju Tora sama zabranjuje (Lev 19,18). A kad kaže da se uopće ne kunemo, ne ukida zabranu krive zakletve (Lev 19,12), nego traži da i bez zakletve naša riječ bude istinita (Mt 5,37). Da je htio ukinuti Zakon, ovdje bi bilo mjesto da to kaže. Umjesto toga traži više, ne manje.

Dok traju nebo i zemlja

U sljedećem stihu Isus kaže da dok ne prođu nebo i zemlja, ni najmanje slovo ni crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne dogodi (Mt 5,18). Ne govori samo o velikim načelima, nego i o najmanjim dijelovima Tore. Ja u tome čitam najmanje slovo hebrejskoga pisma, jod, koje nije mnogo veće od apostrofa.

Nebo i zemlja još stoje. Za mene je to jednostavno: dok stoje, stoji i Tora.

Neki izraz „dok se sve ne dogodi” čitaju kao da se sve dogodilo na križu, pa Tora od tada više ne vrijedi. Ja čitam drukčije. Isus sam veže trajanje Tore uz nebo i zemlju, a odmah idući stih govori o činjenju i poučavanju zapovijedi sada. Tko ukine i jednu od najmanjih zapovijedi i tako uči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom, a tko ih vrši i uči, bit će velik u kraljevstvu nebeskom (Mt 5,19). Ne bi imalo smisla da Isus upozorava učenike neka ne ukidaju zapovijedi kad bi ih on sam uskoro ukinuo.

Luka bilježi istu misao još kraće: lakše je da prođu nebo i zemlja nego da otpadne i jedna crtica iz Zakona (Lk 16,17). Isus to kaže odmah nakon riječi da su Zakon i Proroci bili do Ivana, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje (Lk 16,16). Za mene navještaj kraljevstva ne briše Zakon, nego stoji uz njega.

Što Isus drugdje govori o zapovijedima

Kad ga mladić pita što mora činiti da ima život vječni, Isus mu odgovara: ako želiš ući u život, drži zapovijedi. Zatim ih nabraja iz Deset zapovijedi: ne ubij, ne čini preljuba, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku, i dodaje ljubav prema bližnjemu (Mt 19,16-19).

Kad ga pitaju koja je zapovijed najveća, odgovara Torom: ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem, i ljubi bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima, kaže, visi sav Zakon i Proroci (Mt 22,37-40). Visi, ne nestaje. Ljubav ne zamjenjuje zapovijedi, nego je ono o čemu one vise.

Pismoznancima i farizejima prigovara što daju desetinu od metvice, kopra i kima, a propuštaju ono važnije u Zakonu: pravo, milosrđe i vjernost. I dodaje: ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati (Mt 23,23). Ni tu ne skida ništa, ni desetinu od začinskoga bilja.

Svojim učenicima kaže: ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi (Iv 14,15). Ja ne čitam da su to neke druge zapovijedi mimo Tore, jer je isti Isus rekao da je nije došao ukinuti.

Sve to stoji na onome što su proroci već najavili. Kroz Jeremiju Bog obećava novi savez u kojemu će svoju Toru staviti u nutrinu svoga naroda i upisati je u njihovo srce (Jr 31,33). Za mene je važno što se u tom obećanju Tora ne briše, nego se premješta s kamenih ploča u srce.

A što je s jelima i s Pavlom?

Ako se pitaš za Mk 7,19, gdje mnogi prijevodi kažu da su sva jela proglašena čistima: taj je razgovor o obrednom pranju ruku, a ja „sva jela” čitam kao jela koja je Tora već dopustila, kako pišem u studiji Isus, Židov iz prvoga stoljeća. O Pavlovim mjestima koja se najčešće navode kao dokaz da Tora više ne vrijedi pišem u studiji Tora nije legalizam.

Moj zaključak

Isus nije ukinuo Toru. Pokazao je kako je živjeti iz srca: ne samo ne ubiti, nego se ne srditi; ne samo ne učiniti preljub, nego ne gledati s požudom. Opravdanje mi je dano kao dar, u njegovoj smrti, i to ne mogu ni zaslužiti ni otplatiti. Ali Tora mi pokazuje kako živjeti s Bogom, i nigdje ne čitam da mi je Isus rekao da je ostavim. Deset zapovijedi, uključujući zapovijed o sedmom danu, za mene su jezgra te upute, a ni ostalo, kako ja čitam, nije ukinuto. Što je Tora i zašto je za mene temelj cijeloga Pisma, pišem u pitanju Što je Tora?

Svjetlo nad Pismom · svjetlonadpismom.com/pitanja/je-li-isus-ukinuo-zakon