2. Ljetopisa דברי הימים ב
Druga knjiga Ljetopisa, zadnja u Tanahu, ide od Salomonova Hrama do babilonskog sužanjstva. Prati kraljeve Jude, osobito one koji su obnavljali bogoslužje, poput Ezekije i Jošije. Završava Kirovim proglasom koji poziva narod da se vrati i podigne Hram u Jeruzalemu.
- Spisi
- Divrej hajamim
- 36 poglavlja
- Kratica: 2 Ljet
Na vremenskoj crti
- Suci
- Ujedinjeno kraljevstvo
- Kraljevstva Juda i Izrael
- Kraljevstvo Juda
- Babilonsko sužanjstvo
- Povratak u Sion
Od Salomona do Kirova proglasa da se Hram ponovno gradi (2 Ljet 36,22-23). Otvori vremensku crtu →
Odaberi poglavlje
Poglavlja u Suvremenom hrvatskom prijevodu (SHP).
Uvod u knjigu
Divrej hajamim · דברי הימים ב
Uvod je napisalo Svjetlo nad Pismom. Nije dio prijevoda SHP.
Druga Ljetopisa nastavlja gdje je stala prva, od Salomona. Salomon gradi Hram, a kad se Kovčeg postavi na svoje mjesto, BOŽJA slava ispuni Hram (2 Ljet 5,13-14; 7,1-3). Bog Salomonu daje obećanje koje se proteže kroz cijelu knjigu: ako se njegov narod ponizi, moli, traži njegovo lice i odvrati se od zlih putova, on će čuti s neba, oprostiti grijeh i iscijeliti zemlju (2 Ljet 7,14).
Nakon podjele kraljevstva knjiga prati samo Judu i Davidove potomke. Kraljevi se mjere po tome kako se odnose prema Bogu i Hramu. Kad se narod vrati Bogu, slijedi blagoslov, a kad ga ostavi, slijedi nevolja. Neki kraljevi vode velike obnove: Ezekija čisti Hram i slavi Pesah s cijelim narodom (2 Ljet 29 i 30), a za Jošije se pronalazi knjiga Tore i slavi Pesah kakav nije bio od Samuelovih dana (2 Ljet 34 i 35).
Ljetopisi bilježe i ono čega nema u Kraljevima. Zli kralj Manaše, odveden u okovima, ponizi se pred Bogom i Bog ga vrati na prijestolje (2 Ljet 33,12-13). Ni za najgoreg kralja nije prekasno.
Na kraju Jeruzalem pada, a narod odlazi u Babilon, da zemlja nadoknadi svoje godine odmora koje nije dobila, sedamdeset godina, kako je rekao Jeremija (2 Ljet 36,21; Lev 26,34-35). Posljednji stihovi donose Kirov proglas: Božji narod smije se slobodno vratiti u Jeruzalem (2 Ljet 36,22-23). Tako hebrejska Biblija ne završava izgnanstvom, nego pozivom na povratak.