Je li brdo Morija isto što i Brdo hrama?
Kratki odgovor
Da. Abraham je u zemlji Morija trebao prinijeti Izaka (Post 22,2), a Salomon je Hram gradio na brdu Morija, na gumnu Araune Jebusejca koje je David kupio (2 Ljet 3,1; 2 Sam 24,24). Biblija bilježi da je David to mjesto platio punom cijenom (1 Ljet 21,24), jer Bogu nije htio prinijeti žrtvu koja ga ništa ne stoji.
Ime Morija javlja se u Tanahu samo dvaput: kad Bog šalje Abrahama u zemlju Morija da ondje prinese Izaka (Post 22,2) i kad Salomon gradi Dom Gospodnji u Jeruzalemu na brdu Morija (2 Ljet 3,1). Između ta dva stiha stoji izvještaj o kralju Davidu i jednom gumnu koje je platio. Zajedno pokazuju kako je jedno brdo postalo mjesto Hrama, brdo koje se danas obično zove Brdo hrama.
Sadržaj
Što kaže Postanak 22
Bog kaže Abrahamu da uzme Izaka, sina jedinca kojega ljubi, ode u zemlju Morija i ondje ga prinese kao žrtvu paljenicu na planini koju će mu pokazati (Post 22,2). Treći dan Abraham ugleda mjesto izdaleka (22,4). Ondje ga anđeo Gospodnji zaustavlja (22,11-12), a Abraham mjesto naziva Gospodin providi; zato se, kaže izvještaj, i danas govori: na brdu Gospodnjem on providi (22,14). Cijeli događaj prati paraša Vajera. I Isus govori o Abrahamu: radovao se što će vidjeti njegov dan, vidio ga je i bio sretan (Iv 8,56).
Treba reći i ovo: Postanak 22 sam ne kaže da će ondje stajati Hram. Govori o zemlji Morija, dakle o cijelom kraju, i o jednoj planini u njemu. Most između Abrahama i Hrama je 2 Ljet 3,1, jedino drugo mjesto s tim imenom. A brdo Gospodnje u Psalmima i kod Izaije znači brdo Doma Gospodnjega (Ps 24,3; Iz 2,3).
Zašto je Davidovo brojanje bilo grijeh
Mnogo stoljeća poslije kralj David zapovijeda Joabu, zapovjedniku vojske, da prođe svim plemenima, od Dana do Beer Šebe, i izbroji narod (2 Sam 24,2). Samuelova knjiga kaže da se Gospodin razgnjevio na Izraela i potaknuo Davida na brojanje, a Ljetopisi da ga je potaknuo Sotona (2 Sam 24,1; 1 Ljet 21,1). Joab se protivi: neka Gospodin umnoži narod stostruko, ali zašto to moj gospodar kralj želi? (2 Sam 24,3).
Tora brojanje ne zabranjuje: Bog sam zapovijeda da se narod izbroji (Br 1,2). Ali kad se Izraelci broje, svaki daje Gospodinu otkupninu za svoj život, da među njima ne bude pomora (Izl 30,12). Stavi li se 2 Sam 24 uz taj stih, sve upućuje na to da je ovdje nešto pošlo krivo: o otkupnini izvještaj šuti, Joab se protivi (24,3), a dolazi upravo pomor. Hebrejska riječ za pomor u Izl 30,12, negef, istoga je korijena kao magefa u 2 Sam 24,21.25. Vjerojatno je kralj htio znati na koliku se snagu može osloniti.
Poslije toga David osjeti grižnju savjesti i kaže Gospodinu: teško sam zgriješio; oprosti krivnju svome sluzi (24,10). Kralj ne traži izgovor.
Gumno Araune Jebusejca
Prorok Gad, Davidov vidjelac, donosi mu izbor između tri kazne: glad, bijeg pred neprijateljima ili pomor (24,11-13). David bira pasti u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko, a ne u ruke ljudi (24,14), i dolazi pomor (24,15). Kad anđeo pruži ruku nad Jeruzalem, Gospodin se sažali i kaže mu: dosta je, spusti ruku. Anđeo je tada bio kod gumna Araune Jebusejca (24,16). David ga vidi i kaže: ja sam zgriješio, a ove ovce, što su učinile? Neka tvoja ruka bude protiv mene i doma moga oca (24,17).
Gumno je bilo tvrdo, ravno mjesto na otvorenom, gdje se žito vršilo i vijalo na vjetru, pa se obično pravilo na uzvisini. Arauna je upravo vršio pšenicu (1 Ljet 21,20); u Ljetopisima hebrejski tekst njegovo ime piše Ornan.
Gad kaže Davidu da ode gore i podigne Gospodinu žrtvenik na tom gumnu, i David ide, kako je Gospodin zapovjedio (2 Sam 24,18-19).
Arauna se klanja kralju licem do zemlje i, kad čuje zašto dolazi, nudi mu sve na dar: gumno, volove za paljenicu i drva (24,20-23). David odbija dar i kaže da mu mora platiti, jer Gospodinu ne želi prinositi žrtve koje ga ništa ne stoje (2 Sam 24,24).
Zatim kupuje gumno i volove, gradi žrtvenik i prinosi žrtve, a pomor prestaje (24,24-25). Ljetopisi dodaju da je Gospodin Davidu odgovorio vatrom s neba na žrtvenik (1 Ljet 21,26).
Isti uzorak poznat je iz Abrahamova života: kad mu Efron nudi špilju na dar, Abraham mu izvaže četiristo srebrnjaka (Post 23,16). Ljetopisi tu u hebrejskom imaju i isti izraz kao Postanak kod Makpele: kesef male, puna cijena (1 Ljet 21,22.24; Post 23,9). O Abrahamovoj kupnji više piše paraša Haje Sara.
Pedeset srebrnjaka ili šest stotina zlatnika?
Samuelova knjiga kaže da je David za gumno i volove platio pedeset srebrnjaka (2 Sam 24,24), a Ljetopisi da je dao šest stotina zlatnika za tu zemlju (1 Ljet 21,25). Hebrejski u oba stiha govori o šekelima, mjeri težine za srebro i zlato. Najčešće objašnjenje glasi: Samuel govori o gumnu i volovima za žrtvu, a Ljetopisi o cijelom mjestu na kojem će stajati Hram; već u 1 Ljet 21,22 David traži mjesto gumna. Oba se izvještaja slažu u onome što je važno: kralj nije uzeo, nego platio.
Od gumna do Hrama
Nakon vatre s neba David kaže: ovo je Dom Gospodina Boga i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu (1 Ljet 22,1). Sve povezuje jedan stih: Salomon počinje graditi Dom Gospodnji u Jeruzalemu na brdu Morija, gdje se Gospodin ukazao njegovu ocu Davidu, na mjestu koje je David pripremio, na gumnu Araune Jebusejca (2 Ljet 3,1). Ukazao se u hebrejskom je oblik glagola vidjeti, istoga koji stoji u imenu što ga je Abraham dao mjestu (Post 22,14). Opis Hrama donosi stranica Salomonov hram.
Nakon povratka iz Babilona Dom Božji ponovno je podignut na svom mjestu (Ezr 6,7.15), a u tom je Hramu, obnovljenom i proširenom, hodao i Isus (Iv 10,23).
Brdo Morija je u Jeruzalemu, sjeverno od Davidova grada i iznad njega; zato David do gumna ide gore (2 Sam 24,19). S Maslinske gore, preko doline Kidrona, to se brdo i danas vidi kao na dlanu.
Jedno brdo, tri prizora
Pismo na istom brdu pokazuje tri prizora: Abrahamovu vjeru, koja Bogu ne uskraćuje ni sina (Post 22), Davidovo pokajanje, kad traži da kazna padne na njega, a ne na narod (2 Sam 24), i Salomonov Hram, u kojem se Izrael klanja Gospodinu (2 Ljet 3). Mjesto je svaki put bilo Božji izbor.
Čije je to brdo
Jeruzalem je David osvojio od Jebusejaca (2 Sam 5,6-7), ali gumno na brdu nije uzeo ni kao osvajač ni kao kralj, iako mu ga je Arauna nudio na dar.
Po Bibliji, dakle, mjesto Hrama nije osvojeno ni darovano, nego kupljeno i plaćeno. Kupio ga je David, i ono je njegovo i njegove kuće, a David ga je odredio za Dom Gospodnji: na tom zemljištu njegov sin Salomon gradi Hram (1 Ljet 22,1; 2 Ljet 3,1). Pismo tu govori jasno; zaključak je na tebi.
Moj zaključak
Davidova rečenica na gumnu kratka je, a nosi cijelu ovu priču. Uvjeren sam da je Bog to brdo izabrao davno prije Hrama: pokazao ga je Abrahamu, na njemu zaustavio anđela i ondje se ukazao Davidu. David ga nije uzeo silom ni primio na dar, nego platio, jer žrtva koja ništa ne stoji nije žrtva. U tome vidim mjerilo koje vrijedi i danas, za vrijeme, trud i imetak koji dajemo Bogu.
Pročitaj jedno uz drugo 2 Sam 24 i 1 Ljet 21, a onda opet Post 22. Kad sljedeći put nešto daješ Bogu, pitaj se, kao David na gumnu: stoji li me to išta?
Prati Svjetlo nad Pismom
Svakog tjedna nova paraša, a povremeno i nova studija ili odgovor na pitanje. Prati stranicu na Facebooku ili Instagramu.
Svjetlo nad Pismom · svjetlonadpismom.com/pitanja/brdo-morija