Putevima Tore · Vajera

12 min čitanjaautorski tekst
Ovan zapleten rogovima u grmu na vrhu brda, pokraj kamenog žrtvenika s drvima

Putevima Tore: Vajera

I ukaza se

Post 18,1–22,24. Put Gospodnji: otvoren šator, molitva za grad i brdo na kojem Bog providi

Pročitaj parašu Post 18,1–22,24

Suvremeni hrvatski prijevod (SHP), na našim stranicama Biblije

Paraša Leh leha završila je time da Abraham, toga istoga dana kad mu je Bog govorio, obrezuje sebe i sve muškarce svoga doma (17,23-26). Vajera znači „i ukaza se”: Gospodin se ukaza Abrahamu kod Mamreovih hrastova dok je u podnevnoj žezi sjedio na ulazu šatora (18,1). Abraham ni ovdje ne odgađa. Trči, žuri se i ustaje rano ujutro (18,2.6-7; 19,27; 21,14; 22,3). Paraša ga vodi od šatora otvorenog strancima do brda na kojem veže svoga sina.

Sadržaj
  1. Otvoren šator
  2. Je li išta teško Gospodinu?
  3. Pravednost i pravo
  4. Sudac sve zemlje
  5. Dvije kuće
  6. Ne osvrći se
  7. Opet sestra
  8. Bog mi je dao smijeh
  9. Bog je čuo
  10. Zdenac zakletve
  11. Bog će se sam pobrinuti
  12. Dan koji je Abraham vidio
  13. Moj zaključak
  14. Zašto mi je ovo važno
  15. Poziv tebi

Otvoren šator

Abraham podiže oči i vidi tri čovjeka kako stoje pred njim. Trči im u susret, klanja se do zemlje i kaže: Gospodine moj, ako sam našao milost u tvojim očima, ne prolazi mimo svoga sluge (18,2-3).

Obećava malo vode i zalogaj kruha (18,4-5), a daje mnogo više. Sari kaže da brzo zamijesi kruh od najboljega brašna, sam trči k stadu po mlado i dobro tele, i stavlja pred goste maslac, mlijeko i tele (18,6-8). Sve je to čista hrana i najbolje što ima. Oni jedu, a on stoji uz njih pod stablom (18,8), kao da je čast njegova, a ne njihova. Mjesto možeš pronaći na karti Abrahamov put.

Je li išta teško Gospodinu?

Tada dolazi obećanje: dogodine u ovo vrijeme vratit ću se k tebi, i Sara će imati sina (18,9-10). Sara to čuje na ulazu šatora i smije se u sebi: zar ću sada, ostarjela, imati tu radost, kad je i moj gospodar star? (18,11-12). Gospodin pita Abrahama zašto se Sara smijala i dodaje: je li išta teško Gospodinu? (18,13-14). Sara se uplaši i niječe, a on kaže: jesi, smijala si se (18,15).

Smijao se i Abraham (17,17), a prije toga poslušao je glas Saraje i dobio sina s Hagarom (16,2-4.15). Bog ih ipak ne odbacuje, nego ponavlja obećanje, sada tako da ga čuje i Sara.

Pravednost i pravo

Gospodin ne želi sakriti od Abrahama što će učiniti, jer će od njega postati velik narod i po njemu će biti blagoslovljeni svi narodi zemlje (18,17-18). Abrahamov poziv nije privatna stvar jedne obitelji, nego je za svijet (12,3; 22,18).

Onda dolazi stih oko kojega se okreće cijela paraša: izabrao sam ga da zapovijedi svojim sinovima i svome domu poslije sebe da drže put Gospodnji, čineći pravednost i pravo, kako bi Gospodin ispunio Abrahamu ono što mu je obećao (18,19). Hebrejski kaže cedaka u-mišpat. Taj stih stoji između obećanja o sinu i Sodome: između kuće u kojoj se drži put Gospodnji i grada u kojem ga nema.

Što te dvije riječi znače? Pravednost je ispravan život prema drugima: ne činiti drugome ono što ne želiš da se čini tebi (Lev 19,18: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga; isto Tora kaže i za stranca, Lev 19,34). Pravo je red u onome što ti je povjereno: u domu, u obitelji, u poslu. Nije to poziv da sudiš tuđim obiteljima, nego da odgovaraš za svoju, i to, kao Abraham, i za ono što će biti poslije tebe. Kad u domu nema reda, propada obitelj, a s obiteljima i narod. Iste riječi Gospodin govori preko Jeremije: neka se nitko ne hvali mudrošću, snagom ni bogatstvom, nego time što poznaje Gospodina koji čini milost, pravo i pravednost na zemlji (Jr 9,23-24). U prošloj paraši Abrahamu je vjera uračunata u pravednost (15,6), a ovdje Bog traži da je čini i da joj uči svoj dom.

Sudac sve zemlje

Gospodin kaže da je vapaj protiv Sodome i Gomore velik i da će sići vidjeti (18,20-21). Ljudi odlaze prema Sodomi, a Abraham još stoji pred Gospodinom (18,22). Pristupa i pita: zar ćeš pogubiti pravednika zajedno sa zlim? Ako je u gradu pedeset pravednika, zar Sudac sve zemlje neće činiti pravo? (18,23-25). Opet riječ mišpat, kao u 18,19.

Gospodin odgovara da će radi pedeset poštedjeti cijelo mjesto (18,26). Abraham nastavlja, svjestan da je prah i pepeo (18,27): četrdeset i pet, četrdeset, trideset, dvadeset, deset, i svaki put Bog pristaje (18,28-32). Zašto Abraham staje kod deset, izvještaj ne kaže. Isti čovjek koji je dočekao tri stranca sada se zauzima za grad stranaca, a Bog strpljivo odgovara, kao otac kojega dijete ispituje.

Dvije kuće

Dvojica stižu u Sodomu navečer, i izvještaj ih sada zove anđelima (19,1). Lot sjedi u gradskim vratima, klanja im se i navaljuje dok ne uđu u njegovu kuću, peče im beskvasne kruhove, i oni jedu (19,1-3).

Ali prije nego što legnu, kuću opkoljavaju ljudi Sodome, od mladića do starca, sav narod, i traže da im izvede goste da ih upoznaju (19,4-5). Glagol upoznati, jada, isti je kao u 4,1, gdje Adam upozna Evu, a istim glagolom Lot će uskoro reći da njegove kćeri nisu upoznale muškarca (19,8). Smisao je jasan iz samoga izvještaja: htjeli su nasilno leći s gostima.

Ista scena kao pod Mamreovim hrastovima, ali obrnuta: ondje se stranac dočekuje u podne, ovdje se napada noću. Iste noći Lot nudi mnoštvu svoje dvije kćeri, samo da ne diraju goste (19,8). Izvještaj to bilježi, ali ne hvali. Lot je gostoljubiv kao Abraham, ali Sodoma je već ušla i u njegov dom: zetovi misle da se šali (19,14), žena se osvrće (19,26), a kćeri će to pokazati u pećini (19,30-36).

Tanah pokazuje grijeh Sodome s dviju strana. Postanak pokazuje nasilje cijeloga grada nad gostima (19,4-9). Ezekiel kaže da je Sodoma bila ohola, imala kruha u izobilju i bezbrižan mir, a siromahu i bijedniku nije pružala ruke, i činila je gadost pred Bogom (Ez 16,49-50).

Ne osvrći se

U zoru anđeli požuruju Lota, a on oklijeva. Tada ga uzimaju za ruku, njega, ženu i obje kćeri, jer ga je Gospodin žalio, i izvode ga van grada (19,15-16). Dalje mora sam: bježi za svoj život i ne gledaj iza sebe (19,17). Lot moli da smije u mali grad u blizini, i molba mu je uslišana; zato se grad zove Soar, malen (19,18-22).

Gospodin pušta na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i ognja, od Gospodina s neba (19,24). Lotova žena, koja je išla iza njega, osvrće se i postaje stup soli (19,26). Isus to sažima u opomenu: sjećajte se Lotove žene (Lk 17,32). A izvještaj kaže i ovo: Bog se sjeti Abrahama i izvede Lota (19,29).

Poslije toga Lotove kćeri u pećini u brdima, uz izgovor da nema čovjeka na zemlji, opiju oca i zatrudne od njega (19,30-36). Grijeh uvijek traži opravdanje koje zvuči plemenito. Od njih potječu Moapci i Amonci (19,37-38), kasnije protivnici Izraela. Ali Bog ni njima nije zatvorio vrata: Ruta Moapka postala je prabaka kralja Davida (Rut 4,13-17). Ona je Noemi rekla: tvoj narod postat će moj narod, a tvoj Bog moj Bog (Rut 1,16).

Opet sestra

U Geraru Abraham opet kaže za Saru: ona mi je sestra, i kralj Abimelek je uzima (20,1-2). Isti strah kao u Egiptu (12,11-13). Bog dolazi Abimeleku u snu, a on, koji joj se nije približio, pita: Gospodine, zar ćeš pogubiti i pravedan narod? (20,3-4). Gotovo isto Abraham je pitao za Sodomu (18,23). Abraham se poslije opravdava da je mislio kako na tom mjestu nema straha Božjega (20,11). A ondje ipak ima i čista srca i bogobojaznosti: Bog sam kaže Abimeleku: znam da si to učinio čista srca, i ja sam te sačuvao od grijeha (20,6), a njegovi se ljudi jako uplaše kad čuju te riječi (20,8).

Bog ipak Abrahama zove prorokom koji će moliti za Abimeleka (20,7). Abimelek vraća Saru i daruje Abrahama, uz tisuću srebrnika (20,14-16). Abraham se pomoli, i Bog iscijeli Abimeleka, njegovu ženu i sluškinje, pa opet mogu rađati (20,17-18). Abimelek daje srebro, a dobiva ono što srebrom ne može kupiti: zdrav dom.

Bog mi je dao smijeh

Gospodin pohodi Saru kako je rekao (21,1). Ona rodi sina, Abraham mu daje ime Izak i obrezuje ga osmoga dana, kako mu je Bog zapovjedio (21,2-4). Sara kaže: Bog mi je dao smijeh; tko god čuje, smijat će se sa mnom (21,6). Ime Izak, Jichak, znači „smijat će se”. Smijeh u sebi postao je smijeh radosti.

Na gozbi kad je Izak odbijen od prsa Sara vidi Hagarina sina kako mecahek (21,8-9), riječ istoga korijena kao Izakovo ime i Sarin smijeh. Ta riječ znači i šalu, kad zetovi misle da se Lot šali (19,14), i bliskost muža i žene (26,8), pa sama riječ ne kaže što je Sara vidjela. Težina je u onome što Sara odmah zatim traži i u tome što joj Bog daje za pravo (21,10.12). Sve upućuje na to da je Sara vidjela nešto ozbiljno što je ugrožavalo Izaka. Izvještaj ne kaže što, i dalje od toga ne idem. Ista riječ, a iza nje različita srca.

Sara kaže Abrahamu: otjeraj ovu sluškinju i njezina sina, jer sin ove sluškinje neće baštiniti s mojim sinom Izakom (21,10). Abrahamu je to vrlo teško (21,11). Ali Bog mu kaže: poslušaj njezin glas, jer će se po Izaku zvati tvoje potomstvo (21,12). Jednom je Abraham poslušao glas Saraje bez Božje riječi (16,2), a sada mu Bog sam kaže da je posluša. A Bog obećaje da će i od sina sluškinje učiniti narod, jer je i on Abrahamov potomak (21,13).

Bog je čuo

Abraham rano ujutro daje Hagari kruh i mijeh vode i otpušta je s dječakom. Ne šalje ih praznih ruku. Ona luta pustinjom Beer Šebe (21,14). Kad nestane vode, ostavlja dječaka pod grmom, sjeda podalje da ne gleda kako umire i glasno plače (21,15-16).

A Bog ču glas dječaka (21,17), kao što kaže i njegovo ime: Išmael, „Bog čuje” (16,11). Bog otvori Hagari oči i ona ugleda zdenac, a Bog bijaše s dječakom dok je rastao (21,19-20). Kao kod izvora u paraši Leh leha, Bog vidi i čuje one koje drugi ne vide.

Zdenac zakletve

Abimelek dolazi k Abrahamu i kaže: Bog je s tobom u svemu što činiš (21,22). Čovjek koji nije rođen u Abrahamovoj kući prepoznaje Boga po Abrahamovu životu. Abraham mu se zaklinje da ga neće prevariti, ali ga i kori zbog zdenca koji su mu oteli Abimelekovi sluge (21,23-25). Sedam janjica daje kao svjedočanstvo da je on iskopao taj zdenac (21,28-30). Zato se mjesto zove Beer Šeba: beer je zdenac, a šeba zvuči i kao sedam i kao zakletva (21,31). Abraham ondje sadi tamarisku, ešel, i zaziva ime Gospodina, Boga vječnoga, El Olam (21,33).

Izvještaj ne bilježi Abrahamove propovijedi, nego zdenac, stablo i zazivanje Božjega imena. To je svjedočanstvo životom: ljudi oko njega vide vodu i čovjeka s kojim je Bog.

Bog će se sam pobrinuti

Poslije toga Bog iskuša Abrahama (22,1): uzmi svoga sina, jedinca svoga, kojega ljubiš, Izaka, idi u zemlju Moriju i prinesi ga ondje kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati (22,2). Hebrejski i ovdje kaže leh leha, idi, kao na početku Abrahamova puta (12,1). Na brdu Moriji Salomon će kasnije graditi Dom Gospodnji (2 Ljet 3,1).

Treći dan Abraham vidi mjesto izdaleka i kaže slugama: ja i dječak idemo onamo, poklonit ćemo se i vratit ćemo se k vama (22,4-5). Vratit ćemo se, u množini.

Drva nosi Izak, a Abraham oganj i nož (22,6). Izak pita: oče moj, evo ognja i drva, a gdje je janje za paljenicu? Abraham odgovara: Bog će se sam pobrinuti za janje, sine moj. I idu obojica zajedno (22,7-8). Abraham ne zna kako, ali zna tko. To je vjera, emuna: osloniti se na Boga kad još ne vidiš janje.

Na mjestu gradi žrtvenik, slaže drva i veže Izaka (22,9); po tom vezivanju ovaj se izvještaj zove Akeda. Izvještaj ne kaže koliko je Izak imao godina, ali on nosi drva, a otac mu je star. Mogao se, dakle, oduprijeti, a nije. Vjerovao je ocu i Bogu.

Kad Abraham uzme nož, anđeo Gospodnji zove s neba: ne diži ruke na dječaka; sad znam da se bojiš Boga, jer mi nisi uskratio svoga sina, jedinca svoga (22,10-12). Abraham podiže oči, vidi ovna zapletena rogovima u grmlju i prinosi ga umjesto sina (22,13). Mjesto naziva Gospodin providi (22,14), istim glagolom kojim je odgovorio Izaku (22,8).

Anđeo Gospodnji zove i drugi put, s Božjom zakletvom: po tvome potomstvu bit će blagoslovljeni svi narodi zemlje, jer si poslušao moj glas (22,15-18). Poslije stiže vijest da je Milka rodila sinove Abrahamovu bratu Nahoru, a među njima je Betuel, otac Rebeke (22,20-23). Rebeka je dio Nahorove obitelji, a uskoro ćemo je susresti.

Dan koji je Abraham vidio

Isus kaže: Abraham, vaš otac, radovao se što će vidjeti moj dan; vidio ga je i obradovao se (Iv 8,56). Uz Akedu stoji i stih: Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina (Iv 3,16). Ja to čitam ovako: ono što je Abraham nosio u srcu dok je uzimao nož slika je onoga što je Bog nosio kad je dao svoga Sina, samo teže: Abrahamu sin nije morao umrijeti. A uz Abrahamove riječi o janjetu (22,8) stoje riječi Ivana Krstitelja kad ugleda Isusa: evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta (Iv 1,29).

Moj zaključak

Ključ ove paraše je 18,19. Bog bira Abrahama da uči svoj dom putu Gospodnjem, pravednosti i pravu, kako bi mu ispunio obećanje. Abraham ništa ne zarađuje: sina, ovna i blagoslov daje Bog. Ali na kraju stoji: jer si poslušao moj glas (22,18). Obećanje i put idu zajedno, kao i u prošloj paraši. Vjera koju Bog traži sluša i čini: u šatoru, u molitvi za Sodomu i na brdu u zemlji Moriji.

I drugo: pravednost i pravo počinju u domu. Lot je bio gostoljubiv, ali svoj dom nije sačuvao od Sodome. To je najozbiljnija opomena ove paraše.

Zašto mi je ovo važno

Važno mi je što Bog radi s ljudima kakvi jesu. Abraham koji je pristao doći do sina ljudskim putem, Abraham koji iz straha drugi put kaže sestra mi je, Lot koji oklijeva: Bog nijednoga ne odbacuje, nego ih vodi korak po korak. Padnu, ustanu i nastave. Sotona čovjeku govori da od njega nema ništa. Bog vidi srce koje se želi popraviti.

Važno mi je i to što molitva pravednika za drugoga vrijedi. Lot je izveden jer se Bog sjetio Abrahama (19,29), a Abimelekov dom ozdravlja kad se Abraham pomoli (20,17). Zato vrijedi moliti i za bližnje s kojima je teško. Bog izvodi za ruku, ali korak je naš.

Poziv tebi

Otvori Postanak i pročitaj od 18,1 do 22,24. Neka sam izvještaj bude sudac: provjeri svaku tvrdnju ovdje u Bibliji. Usput zastani kod nekoliko pitanja. Kakav je tvoj dom: Abrahamov šator ili Lotova kuća u Sodomi? Što znači učiti svoje putu Gospodnjem tako da ga drže i poslije tebe? Smiješ li Bogu postavljati pitanja kao Abraham? Gdje se ti osvrćeš natrag kao Lotova žena? I vjeruješ li da će se Bog sam pobrinuti i onda kad još ne vidiš janje? Sljedeći tjedan čitamo parašu Haje Sara, od Post 23,1 do 25,18.

← Natrag na naslovnicuNa vrh članka ↑