Putevima Tore: Toledot
Post 25,19–28,9. Dvadeset godina čekanja, zdenci u Geraru i blagoslov uzet na prijevaru
Pročitaj parašu Post 25,19–28,9
Suvremeni hrvatski prijevod (SHP), na našim stranicama Biblije
U paraši Haje Sara Rebeka je na zdencu napojila deve nepoznatoga putnika i pošla daleko od svoje kuće, k Izaku. Sada počinje priča njihova doma: ovo je povijest Izaka, Abrahamova sina (25,19). Hebrejska riječ toledot znači naraštaji, ono što se od nekoga rodilo. Izak je u njoj tih čovjek između oca Abrahama i sina Jakova, a izvještaj bez uljepšavanja pokazuje dom u kojem se ljubav dijeli i brat vara brata. Bog svoju riječ ipak drži.
Sadržaj
Dvadeset godina
Izaku je četrdeset godina kad uzima Rebeku, kćer Betuela Aramejca iz Padan Arama, kraja u sjeverozapadnoj Mezopotamiji (25,20). Rebeka je nerotkinja, kao nekoć Sara. Izak se moli Gospodinu za svoju ženu, i Gospodin ga usliša (25,21). Kad se rode blizanci, Izaku je šezdeset godina (25,26): dvadeset godina čekanja. Tora ne bilježi da je uzeo drugu ženu, kao Abraham Hagaru (16,2). Izak moli i čeka, kao poslije Hana (1 Sam 1).
Kad Rebeka zatrudni, djeca se u njoj guraju, a ona kaže: ako je tako, čemu meni ovo? I pođe pitati Gospodina (25,22). On joj odgovara: u tvojoj su utrobi dva naroda; jedan će biti jači od drugoga, a stariji će služiti mlađemu (25,23). Rebeka tu riječ čuje prije nego što se ijedno dijete rodi, i u njoj je ključ dvadeset i sedmoga poglavlja.
Peta i crveno
Prvi izlazi crven i sav dlakav, kao ogrtač, i daju mu ime Ezav (25,25). Riječ za dlaku, se’ar, čuje se u imenu gorja Seir, gdje će Ezav poslije živjeti (36,8). Za njim izlazi brat i drži ga za petu, a peta je na hebrejskom akev; zato mu daju ime Jakov, Jaakov (25,26).
Ezav postaje vješt lovac, čovjek polja, a Jakov povučen čovjek koji boravi u šatorima (25,27). Za Jakova hebrejski kaže tam, istoga korijena kao riječ neporočan kod Noe (6,9). Tam ne znači bez grijeha, nego cjelovit, jednostavan čovjek; SHP prevodi povučen. Dvadeset i sedmo poglavlje pokazat će da ni takav čovjek nije bez mane. Šatori u Tori idu uz stada, kao kod Jabala (4,20). Jakov je vjerojatno pastir uz šatore (stado je blizu i u 27,9), a Ezav lovac u polju.
Onda stih koji boli: Izak više voli Ezava, jer je volio jesti divljač, a Rebeka više voli Jakova (25,28). Podijeljena ljubav dijeli i obitelj, a Jakov će poslije isto tako više voljeti Josipa (37,3).
Prodano prvorodstvo
Jednoga dana Ezav dolazi iz polja iscrpljen, a Jakov kuha varivo. Daj mi da jedem od toga crvenoga, crvenoga, kaže Ezav, i zato ga zovu Edom, što znači crven (25,29-30). Jakov traži: prodaj mi danas svoje prvorodstvo. Ezav odgovara: evo, umirem, što će mi prvorodstvo? Na Jakovljev zahtjev se i zakune (25,31-33). Dobiva kruh i varivo od leće, a Tora nabraja četiri glagola bez ijedne riječi više: jeo je, pio, ustao i otišao. Tako Ezav prezre prvorodstvo (25,34).
Izvještaj ne hvali Jakova, koji bratovu glad pretvara u posao, ali presudu izriče Ezavu. Prvorođenac je dobivao dvostruki dio baštine (Pnz 21,17). U Abrahamovu domu prvorodstvo nije bilo samo imanje, nego i baština obećanja. Ezav je za jedan obrok dao ono što se ne vidi, kao što ljudi i danas za trenutni užitak daju zdravlje, obitelj ili mir s Bogom.
Ostani u ovoj zemlji
Dolazi nova glad, i Izak odlazi u Gerar, k Abimeleku, kralju Filistejaca (26,1). Gospodin mu kaže: ne silazi u Egipat; boravi kao stranac u ovoj zemlji, a ja ću biti s tobom i ispuniti zakletvu koju sam dao tvome ocu Abrahamu (26,2-3). Po tvome potomstvu blagoslivljat će se svi narodi zemlje (26,4). Abrahamu je Bog rekao idi (12,1), a Izaku kaže ostani.
Onda kaže i zašto: zato što je Abraham slušao moj glas i držao moj nalog, moje zapovijedi, moje uredbe i moje zakone (26,5). Na hebrejskom su to četiri riječi: mišmeret, micvot, hukot i torot. Gotovo istim riječima Tora će poslije opisivati ono što Izrael prima preko Mojsija (usp. Pnz 11,1), a ovdje stoje o Abrahamu, stoljećima prije Sinaja.
Vjerujem da je Abraham poznavao Božje zapovijedi, uredbe i zakone koji će u Mojsijevo vrijeme biti zapisani, i da se savez prenosi na sinove koji po njima žive. Obećanje je primio vjerom (15,6), a ista ga je vjera vodila da sluša. Kako vjera i poslušnost idu zajedno, pokazuje studija Tora nije legalizam.
Zdenci u Geraru
U Geraru Izak iz straha kaže za Rebeku: ona mi je sestra (26,7), kao nekoć njegov otac (12,13; 20,2). Abimelek ga kroz prozor vidi kako nježno grli svoju ženu, a hebrejski kaže mecahek, igra riječi s imenom Jichak, „smijat će se” (26,8). Kralj ga ukori i zaštiti oboje (26,9-11).
Izak sije i iste godine žanje stostruko, jer ga Gospodin blagoslivlja (26,12). Filistejci mu zavide i zatrpavaju zdence koje su iskopale sluge njegova oca, a Abimelek ga tjera: postao si mnogo moćniji od nas (26,14-16). Sve upućuje na to da su mu zavidjeli na imetku, a Boga koji mu ga je dao još nisu vidjeli.
Izak ne odgovara silom. U Gerarskoj dolini iznova iskopa zdence svoga oca i daje im imena koja im je dao otac (26,17-18). Kad mu sluge nađu izvor, gerarski pastiri se prepiru: voda je naša. Izak zdenac nazove Esek, jer su se s njim prepirali. I za drugi se svađaju, pa ga nazove Sitna, protivljenje. Onda se pomakne dalje, a za treći se više nitko ne svađa. Nazove ga Rehobot: sada nam je Gospodin dao prostora da napredujemo u zemlji (26,19-22).
U Beer Šebi Gospodin mu se ukazuje noću: ja sam Bog tvoga oca Abrahama; ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit ću te radi Abrahama, moga sluge (26,23-24). Izak ondje gradi žrtvenik i zaziva ime Gospodnje (26,25). Tada dolazi Abimelek s Ahuzatom, svojim savjetnikom, i Fikolom, zapovjednikom vojske. Izak pita: zašto dolazite, kad ste me mrzili i otjerali? Jasno vidimo da je Gospodin s tobom, odgovaraju (26,26-28). Sklapaju savez uz gozbu i odlaze u miru (26,30-31). Istoga dana sluge javljaju: našli smo vodu (26,32).
Glas je Jakovljev
S četrdeset godina Ezav se ženi Hetitkinjama Juditom i Basemat, koje su Izaku i Rebeki bile gorčina duha (26,34-35).
Izak je star i oči su mu oslabile (27,1). Poziva Ezava: uzmi luk i tobolac, ulovi divljač i pripravi mi jelo kakvo volim, da te blagoslovim prije nego što umrem (27,3-4). Izvještaj ne kaže je li Izak znao za riječ iz 25,23; blagoslov hoće dati sinu kojega voli, uz jelo koje voli, a Gospodina ne pita.
Rebeka sve čuje (27,5). Prepričavajući Jakovu Izakove riječi, dodaje čega u njima nema: pred Gospodinom (27,7). I ne čeka. Poslušaj moj glas, kaže sinu, i donesi mi dva kozlića za očevo jelo (27,8-9). Istim izrazom Tora je rekla da je Abraham slušao Božji glas (26,5). Jakov sluša majčin, kao nekoć Abram Sarajin kad je uzeo Hagaru (16,2-3). Slušati ženu ili majku samo po sebi nije krivo; Bog je Abrahamu jednom sam rekao da posluša Sarin glas (21,12). Krivo je kad njezin glas zamijeni Božji.
Jakov se boji: ako ga otac opipa, ispast će varalica i navući prokletstvo (27,11-12). Boji se otkrića, a ne prevare. Rebeka odgovara: neka tvoje prokletstvo padne na mene, samo me poslušaj (27,13). Odjene ga u najljepšu Ezavovu odjeću, a kožom kozlića pokrije mu ruke i vrat (27,15-16).
Izak pita: tko si ti, sine moj? Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac (27,18-19). Kako si tako brzo našao? Zato što mi je pomogao Gospodin, tvoj Bog (27,20). Izak ga opipa: glas je Jakovljev, a ruke su Ezavove (27,21-22). Jesi li ti zaista Ezav? Jesam (27,24). Otac ga je više puta pitao, i svaki put je mogao stati. Nije stao.
Jakov u laži kaže tvoj Bog, a ne moj Bog, i Božje ime služi prijevari. Ipak mu je Božji blagoslov važan, makar ga traži krivim putem. Tek u Betelu, u zavjetu, reći će: Gospodin će biti moj Bog (28,21). Bog s njim nije završio; tek ga počinje oblikovati.
Izak jede i pije, Jakov ga poljubi, a otac osjeti miris njegove odjeće, miris polja koje je Gospodin blagoslovio (27,25-27). Blagoslivlja ga rosom s neba, plodnom zemljom, žitom i vinom; narodi će mu služiti, bit će gospodar svojoj braći, proklet tko njega proklinje, blagoslovljen tko njega blagoslivlja (27,28-29; usp. 12,3). Blagoslov je pravi, ali uzet na prijevaru.
Izak silno zadrhta
Jakov je tek izašao kad Ezav dolazi iz lova s jelom (27,30-31). Na očevo pitanje tko je odgovara: ja sam tvoj sin, tvoj prvorođenac Ezav (27,32). Tada Izak zadrhta velikim drhtanjem, silno, kako doslovno kaže hebrejski, i kaže: blagoslovio sam ga, i blagoslovljen će ostati (27,33). Ne povlači blagoslov. Ako je znao za riječ danu prije rođenja, sada je vidio da se ispunila. Ovdje je to užas starca koji shvaća što se dogodilo. Kod Izaije riječ istoga korijena, hared, ima i drugo lice: Gospodin gleda na onoga koji drhti pred njegovom riječju (Iz 66,2). Možda je zadrhtao i pred Božjom riječju koja se ispunila mimo njegove volje. Takav strah čuva čovjeka da ne prekrši Božju riječ.
Ezav glasno i gorko zavapi: blagoslovi i mene, oče (27,34). Izak kaže: tvoj je brat došao na prijevaru, be-mirma, i uzeo tvoj blagoslov (27,35). Ezav odgovara: nije li s pravom nazvan Jakov? Dvaput me prevario: uzeo mi je prvorodstvo, a sada i blagoslov (27,36). Glagol prevariti ovdje je istoga korijena kao peta i Jakovljevo ime, a prvorodstvo i blagoslov na hebrejskom zvuče gotovo isto: bekora i beraka. Ezav zaboravlja da je prvorodstvo sam prodao. Ipak Tora bilježi i njegove suze: zar imaš samo jedan blagoslov, oče? I glasno zaplače (27,38).
Njemu Izak kaže da će živjeti daleko od plodne zemlje i rose s neba, živjeti od mača i služiti bratu, ali kad se pobuni, skinut će njegov jaram sa svoga vrata (27,39-40). To se ispunilo kad se Edom odmetnuo od Jude (2 Kr 8,20-22), a prorok Obadija kori Edom zbog nasilja nad bratom Jakovom (Ob 10).
Nekoliko dana
Ezav zamrzi Jakova i odluči ga ubiti čim otac umre (27,41). Rebeka to dozna i opet kaže Jakovu: poslušaj moj glas. Neka bježi k Labanu u Haran i ostane ondje neko vrijeme, na hebrejskom doslovno nekoliko dana, dok bratu ne prođe bijes; zašto da ona izgubi obojicu u jedan dan? (27,42-45).
Nekoliko dana postat će dvadeset godina (31,38.41). Tora ne bilježi da je Rebeka ikad više vidjela sina, a za njezin grob saznajemo tek iz Jakovljevih riječi na kraju njegova života (49,31). U tome vidim kako se na neki način ispunila njezina riječ neka tvoje prokletstvo padne na mene: ostala je bez sina kojega je najviše voljela. Ni Jakov ne prolazi bez posljedica. Laban će prevariti njega (29,25), istim hebrejskim korijenom kao u 27,35, a sinovi će ga prevariti Josipovim ogrtačem umočenim u krv jareta (37,31-33), kao što je on oca prevario kozlićima i bratovom odjećom.
Abrahamov blagoslov
Rebeka se Izaku žali da joj se smučio život zbog Hetitkinja (27,46). Izak poziva Jakova i zapovijeda mu: ne ženi se Kanaankom, nego idi u Padan Aram, u dom Betuela, oca tvoje majke, i ondje uzmi ženu od kćeri Labanovih (28,1-2). Onda ga blagoslivlja: Bog Svemoćni neka ti da Abrahamov blagoslov, tebi i tvome potomstvu, da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao stranac (28,3-4). Ovaj put nema prijevare: otac zna koga blagoslivlja.
Ezav vidi da su Kanaanke mrske njegovu ocu (28,6-8). Ode k Išmaelu i, uz žene koje je već imao, uzme Mahalatu, kćer Išmaela, Abrahamova sina, sestru Nebajotovu (28,9). Hoće ugoditi ocu, ali ni sada ga ne pita, nego radi na svoju ruku. Ezavove žene i Išmaelovu lozu možeš pronaći u rodoslovlju Abrahamove obitelji.
Bez prijevare
Kad Natanael dolazi k Isusu, Isus za njega kaže: evo pravoga Izraelca u kojem nema prijevare (Iv 1,47). Kao da odgovara na Izakovu riječ o bratu koji je došao na prijevaru. Jakov, čije ime Ezav tumači kao ime varalice, poslije će dobiti ime Izrael (32,28). Bog varalicu može preobraziti. Prorok Hošea kori Jakovljeve potomke zbog prijevare, ali ih podsjeća na isti put: Jakov je u utrobi brata držao za petu, a kao odrastao borio se s Bogom, plakao i molio za milost (Hoš 12,3-4), i zato poziva: vrati se svome Bogu (Hoš 12,6). Istom Natanaelu Isus kaže da će vidjeti nebo otvoreno i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim (Iv 1,51), a ta slika vodi ravno u Jakovljev san.
Moj zaključak
Toledot ne nudi uzore bez mane. Prevara nije opravdana, i Tora je nigdje ne hvali. Bog je riječ dao prije rođenja, ali Rebeka ne čeka da je on izvede, nego stvar uzima u svoje ruke, kao Sara s Hagarom, a Jakov se boji, ali pristaje, iako je mogao reći ne. Bogu nisu trebali ni kozlići ni tuđa odjeća. On poštuje ljudsku slobodu i ovdje nikoga ne zaustavlja silom, a svoj plan ipak izvodi, samo težim putem, jer mu mi sami stojimo na putu. Rebeka je znala dvadeset godina čekati dijete, ali blagoslov nije htjela čekati.
Izaku je Bog rekao i zašto obećanje prelazi na njega: Abraham je slušao (26,5). Jakov je blagoslov dobio, ali ga još mora naučiti živjeti, jer blagoslov koji se ne živi ne vrijedi ništa. Zato Jakovljev put tek počinje: od čovjeka koji je blagoslov uzeo do čovjeka koji ga nosi, i od tvoga Boga do moga Boga.
Zašto mi je ovo važno
Izaka je lako previdjeti, a upravo on pokazuje kako živjeti kad te tjeraju: ne svađati se oko vode, nego otići, kopati dalje i pustiti Boga da djeluje. Oni koji su ga otjerali na kraju sami dolaze tražiti mir. Ni cijeli narod ne treba suditi po nekima, jer u svakom narodu ima dobrih i zlih. A Bog je Izaka u Beer Šebi dočekao riječju ne boj se, iako je on malo prije u Geraru zatajio vlastitu ženu. Bog ga ohrabruje radi obećanja danog Abrahamu, svome sluzi (26,24), a ne zato što je Izak bez mane. Tako bismo i mi trebali gledati ljude: tražiti ono dobro, a ne samo pogreške.
Isto toliko mi znači Izakova molitva: molio je, dvadeset godina čekao i nije tražio prečac. Molitva i djelo idu zajedno, ali djelo ne smije preteći Boga. A Ezavova zdjela leće ostaje opomena: ono što ti je Bog dao ne prodaje se za trenutnu glad.
Poziv tebi
Sjedni s ovom obiteljskom pričom, od 25,19 do 28,9, i prati tko koga voli, tko čiji glas sluša i tko pita Gospodina. Što ti je Bog dao, a ti bi to dao za jedan obrok? Kad ti Bog nešto obeća, čekaš li ili uzimaš stvar u svoje ruke? Kad te tjeraju, svađaš li se ili kopaš novi zdenac? Je li Gospodin za tebe još samo Bog tvojih roditelja, kao što je za Jakova pred ocem bio tvoj Bog, ili ga zoveš svojim? Za tjedan dana idemo dalje s Jakovom, u paraši Vajece, od Post 28,10 do 32,2.
Prati Svjetlo nad Pismom
Svakog tjedna nova paraša, a povremeno i nova studija ili odgovor na pitanje. Prati stranicu na Facebooku ili Instagramu.
Svjetlo nad Pismom · svjetlonadpismom.com/putevima-tore/toledot